Platformski rad predstavlja problematiku koja, iako više ne može da se smatra apsolutno novom, i dalje predstavlja izazov za legislativnu akciju kako u uporednom, tako i u srpskom pravnom sistemu.
Pravna specifičnost kod rada preko platformi jeste da je rad „trostran“ i da se ne odvija u formi radnog odnosa.
Radnici se angažuju preko platforme da obave poslove za treće lice, koje je u tom slučaju naziva – klijent.
Platforme izbegavaju da se deklarišu kao poslodavci, mada to u većini slučajeva faktički jesu (tzv. skriveni poslodavci).